Zumbul (lat. Hyacinthus)

Zumbul (lat. Hyacinthus)

To je lukovičasta biljka koju vjerujem svi poznajete. Potječe iz Male Azije, a poznata je u Evropi još od 16. stoljeća. Razlikuju se dvije osnovne vrste: rimski zumbul (lat. Hyacinthus orientalis albulus) koji ima rjeđe raspoređene cvjetove na stapki, ima intenzivniji miris i može bit u bijeloj, ružičastoj i plavo-ljubičstoj boji te holandski zumbul (lat. H.orientalis) koji ima gusto zbijene cvjetove i može biti u bijeloj, krem, rozoj, crvenoj, ljubičastoj boji.

Sadi se najčešće u vrt, tokom jeseni. Treba je staviti na dubinu od oko 15 centimetara. Prilikom sadnje lukovica pazite da vam lijepo legnu, čvrsto ih utisnite u zemlju kako ne bi ostao zrak ispod lukovice koji kasnije može uzrokovati truljenje. Razmak između lukovica bi trebao biti od 15-20 centimetara. Posadite ih na sunčanom mjestu i neka tlo bude bogato odležanim kompostom ili tresetom.

Kad doba cvatnje završi i lišće prirodno uvene (nemojte ga rezati prije jer kroz lišće se lukovica hrani) najbolje je lukovice izvaditi i pohraniti na suho, hladno i mračno mjesto. Bilo bi najbolje, ako ste u mogućnosti ukoptai ih u suhi treset ili pjesak. Ako lukovica ostane na svom mjestu u vrtu, u zemlji neće smrznuti, ali slijedeće godine joj cvjetovi neće biti toliko bogati.

Postoje i lukovice koje su specijalno tretirane kako bi cvale u zatvorenom prostoru. Ima ih već posađenih koje se prodaju u trgovačkim centrima, a ako kupite lukovicu i sami sadite, treba je posaditi tako da joj vrh 1-2 centimetra viri iz zemlje. Treba je držati na svijetlom mjestu i po mogućnosti na hladnom kako bi se cvatnja produžila. Umjereno zalijevati i ne dozvoliti da se kompost potpuno osuši. Nažalost takve lukovice neće htjeti ponovo cvasti slijedeće godine u kući, jer su one posebno tretirane pa ih onda najbolje na jesen posadite u vrtu.

Općenito kada kupujete lukovice pazite da su tvrde te da nisu nagnječene ili nekako drugačije oštećene.

Izvor: cvjetakmali.blog.hr